Je li nam konačno dosta Call of Duty igara napravljenih na isti kalup ili mislimo da je i Modern Warfare 3 dovoljno novo i zabavno iskustvo vrijedno uloženog novca?

„Sve je isto!“, najglasniji komentatori Call of Duty serijala govore o Modern Warfareu 3. Govorili su to i prije izlaska igre, a nastavljaju u istom tonu i nakon što je svima postala dostupna. Pa čak i oni koji inače vole ovaj serijal priznati će da je njegov novi veliki dodatak opet stvoren po jedno te istom kalupu, na jedno te istom engineu. I u tome nema laži. Uistinu, sve je ovdje u osnovi isto kao i u prethodnim igrama. Od osjećaja kretanja i pucanja iz prvog lica preko linearnog, akcijskog kalupa kampanje pa sve do "ubijaj da otključaš oružja i leveliraš" koncepta mutliplayera.

Sve djeluje vrlo poznato, a kad pričamo o Call of Duty igrama, koje su uvijek pomno dizajnirane da vas stalno drže na rubu, uvijek angažiranima i dugoročno zabavljenima, riječ "poznato" ne mora biti loša stvar. Ne mora, ali u ovom slučaju, taj osjećaj poznatog, već viđenog i pomalo zastarjelog naglašeniji je no ikad u ovo moderno doba PC gaminga i upravo to je ono što najviše smeta u ovom inače vrlo dobro dizajniranom iskustvu.

SINGLEPLAYER

Već s prvom scenom igrine kampanje gdje izlazite iz pogođenog Humveea, a kamera se prigodno prebacuje na neboder kojega drugi, snažniji projektil ruši vama na očigled, sve će vam biti jasno. Ovo je Call of Duty, a Call of Duty ima svoju singleplayer formulu koja vas bombarira prenapuhanim, ali spektakularnim scenama. Modern Warfare 3 nije iznimka i striktno se drži tog singleplayer recepta.

Mjenjanje likova s kojima igrate, dionice u vozilima, napeto ratovanje na raznim lokacijama diljem svijeta - sve je to i ovdje. A nastavljajući se na priču Modern Warfarea 2, sve je u jeci Trećeg svjetskog rata i terorizma, veće nego ikad i popraćeno raznolikim modernim naoružanjem pa i nekim ratnim gadgetima nad kojima dobivate kontrolu. Čak postoji i kontroverzna misija na koju igra upozorava pri pokretanju kampanje, a ista je vjerojatno stvorena s ciljem da bude tema u medijima i na taj način dodatno promovira igru, jer ne uspjeva biti ni približno zanimljiva kao poznata scena na aerodromu iz MW2, a osim toga - izgleda kao da je naknadno ubačena. Tranzicija iz standardne akcije na tu scenu djeluje neprikladno i neugodno.

Igrajući svaku misiju kampanje lako je vidjeti da su se developeri trudili da ne postoji prevelik prazan hod, da nema nekog zaista dosadnog trenutka, da svaka misija bude dovoljno drugačije iskustvo od prethodne. Sve je vrlo brzo i energično, a baš tamo negdje kad pomislite da ćete poludjeti od silnih padajućih helikoptera (primjetili smo da ih ima stvarno previše i svi kao da na isti način padaju), napucavanja iz nekog vozila ili pješke i vrlo čestih ekspolozija, usljedi jedna mirnija stealth misija... koja se opet uskoro pretvori u suludu akciju.

Doza frustracije prisutna je u obliku brzih, 5-sekundnih objektiva, koje vam određene misije isporuče nenadano, usred neke lude akcije, a budući da niste spremni za njih, često takve situacije završavaju učitavanjem posljednjeg checkpointa. Još su tu i nasumične, jeftine smrti iz nepoznatih smjerova, a ni umjetna inteligencija neprijatelja, opet, nije za pohvalu. Suborci s druge strane čak djeluju nešto pametnije, ali ni oni nisu baš ekipa koju bi pozvali na HCL-ovu profinjenu noć čaja i šaha srijedom.

Dobiti ćete tako dojam da igrate on-rails igru u kojoj se, eto, možete i malo kretati, ali u ovom slučaju to nije loša stvar jer je sve puno uistinu dobrog sadržaja, krasno izrežirano, potkrepljeno solidnom pričom s prepoznatljivim likovima, a uz neke spektakularne scene i neočekivane obrate, faktor zabave je na kraju vrlo visok, čineći ovo kratkim (pet do šest sati na najlakšoj postavci) ali vrlo ugodnim FPS iskustvom s akcijskim scenama koje nerijetko iziskuju aplauz.

Prava je šteta stoga što je sve to u sjeni prestarog enginea koji u današnje vrijeme djeluje poput naperlitane starice s dvije plastične operacije previše. Na konzolama to još ima smisla. Zapravo, na konzolama izgleda odlično, tamo više i ljepše nije ni za očekivati, ali na PC-u nerijetko razočarava. Staru tehnologiju pokušali su modernizirati često jeftinim efektima, a krajnji rezultat je nešto što neki PC gameri sa svojim snažnim konfiguracijama možda neće cijeniti u ovo moderno doba. Mnoge scene, iako dobro smišljene, izrežirane i krasno animirane, upravo zbog nategnute grafike znaju ostaviti gorak okus u ustima.

Gorak okus ostavlja i činjenica da je tako malo toga ovdje zaista novo. Mehanike pucanja i kretanja, način na koji se prisutnost granate prikazuje, način na koji se ističu zadaci i grafike kojima se ukazuje na suborce, pa sve do onih citata kad umrete - sve je to vrlo slično ili potpuno isto kao u prijašnjim Call of Duty igrama, uz eventualno male grafičke promijene zbog Modern Warfare vizualnog identiteta.

Doduše, na neki način je pohvalno što su developeri uspjeli izvući iz već stare tehnologije igrina enginea jer neke scene zaista impresioniraju i to ne samo u smislu već navedene pametne animacije i manipulacija kamere (to je uvijek odlično i zato igra i izgleda dobro), već i grafički - poput scene gdje ronite između podvodnih mina kako bi postavili eksploziv na rusku podmornicu, gdje efekti vode izgledaju odlično, kao i osvjetljenje u mračnom podmorju. Rijetki su takvi slučajevi gdje će vas sama tehnička strana grafike impresionirati, ali eto - ima čak i takvih situacija.

Kompletni dojam prezentacije poboljšava i zvuk koji je opet izvrstan, kako u smislu zvukova oružja i vike suboraca te pozadinskih zvukova koji stvaraju atmosferu, tako i u smislu glasovne glume. Ovo je visokobudžetni naslov i to se uistinu osjeti u produkciji zvuka.

Dakle dobili smo što smo i očekivali - pomalo prekratku, linearnu kampanju koja se čvrsto drži Call of Duty recepta u dizajnu i čijih se scena ne bi posramili ni najskuplji Hollywoodski blockbusteri. Ponekad djeluje zastarjelo, ponekad djeluje već viđeno, replay value praktički ne postoji, no krajnji zaključak je da je zabavna unatoč svim manama i da zajedno s pričom služi kao dobar kraj Modern Warfarea. Svjedno, voljeli bi da nas Call of Duty serijal konačno malo iznenadi nečim zaista drugačijim. Bilo bi vrijeme kvragu.

KOOPERATIVNO PREŽIVLJAVANJE

Modern Warfare 3 vraća u igru Spec Ops, vrlo dobro co-op iskustvo koje možete podjeliti s prijateljem u dva moda igre - Mission i Survival.

Mission mod obično uzima misije iz kampanje i predstavlja ih s jedne druge perspektive - primjerice, neke misije staviti će vas u ulogu negativca, gdje ste u kampanji bili pozitivac. I u ovome modu postoji dobar osjećaj postignuća jer vas igra nagrađuje za uspješno završavanje misija na pojedinim razinama težine, napretkom otključavate više misija, a osim toga - svaka misija ima i predviđeno vrijeme završavanja koje ćete poželjeti oboriti.

Survival mod je potpuno drugi par rukava. On vas u principu stavlja na jedan od svojih levela daje vam neko početno oružje u ruke i šalje vam sve teže valove neprijatelja, a cilj je, kao što samo ime moda kaže - preživjeti što duže. Ovo dakako nije ništa novo u svijetu gaminga, ali način na koji to Modern Warfare 3 čini je dobro razrađen i zarazan. Izvedba survival moda je prikladna i vjerna smjernicama Call of Duty serijala u smislu oružja i nadogradnji koje zarađujete dobrom igrom i kupujete u periodima između valova, a igra pravovremeno predstavlja prikladna nova oružja i obrambene mogućnosti kako novi valovi neprijatelja pristižu čineći iskustvo dugotrajno zanimljivim. Ove modove je čak relativno zabavno igrati i samostalno no prava zabava krije se u kooperativnoj igri.

KOMPETITIVNI MULTIPLAYER

U dizajnu multiplayera također se nije riskiralo. Developer je opet ciljao ugoditi ogromnoj bazi fanova, a dobili smo tako tek novi sadržaj u obliku mapa i modova te par promjena u načinu napredovanja, dok su osnovne mehanike, opet, ostale iste ili dobile neke svoje sitnije izmjene. Srećom, te promjene većinski su vrlo pametno smišljene i implementirane, a rezultirale su manje frustirajućim i uglavnom ugodnijim iskustvom koje više nagrađuje dobru igru po svim značajkama, umjesto uglavnom po broju killova.

Šesnaest igrinih mapa s dizajnerske perspektive djeluju kao napredak temeljen na prethodno naučenim greškama. Mape su sada još pomnije dizajnirane s ciljem da svaka klasa može lakše doći do izražaja, kao i svaki igrač neovisno o njegovom iskustvu i skillu. Osim toga, mape se sada čine manje, još više fokusirane na trči-i-pucaj akciju, na neki način ostavljajući nešto manje mjesta snajperistima. Većina njih ima dobar broj mogućih ruta do određenih lokacija na mapi koje najčešće vrve pucnjavom i eksplozijama granata, ali opet imaju i prikladan broj mjesta za one koji preferiraju držati upravo snajper u rukama.

Vratili su se već poznati modovi poput Domination, Deathmatch, Search and Destroy, Demolition i Headquarters, a od novih modova igre ponajviše se ističe i najčešće se igra Kill Confirmed. Riječ je o variaciji na Team Deathmach u kojem nakon što ubijete protivnika morate pokupiti njegove dog tagove koji ostanu lebdjeti iznad mrtva mu tijela. Ako tagove pokupite vi ili netko drugi iz vašeg tima, taj kill je potvrđen i bilježi se kao bod za vas, a ukoliko vas netko iz protivničkog tima prestigne i pokupi tag mrtvog mu kolege, taj kill je odbijen. Princip je ovo viđen već u svijetu gaminga, no u MW3 je vrlo intenzivan i brz te odlično stvara ambijent timske igre dok primjerice štitite kolegu koji pretrčava teren kako bi pokupio lebdeće dog tagove palih neprijatelja.

Slična timska zabava vrijedi i za Team Defender, još jedan novi mod. On je pak variacija na Capture the Flag gdje postoji samo jedna zastava koju je cilj držati što duže u posjedu svog tima jer to stvara bodove koji vode do pobjede.

Znate već kako to ide u Modern Warfareu - nakon što naredate tri ili više killa za redom dobivate i određeni bonus, a što više killova naredate to je bonus značajniji. No taj killstreak sustav ovdje je značajno promijenjen i omogućava mnogo veću razinu prilagodbe vašem stilu igre. Možete točno izabrati želite li ofanzivne ili defanzivne bonuse za vaše uspjehe u igri, a možete i točno izabrati koje bonuse u tim kategorijama želite. Postoje tri tzv. Strike Packagea - Assault paket birate ako želite više ofanzivne nagrade koje će kazniti drugu momčad (poput Predator Missile, rakete na daljinsko upravljanje), dok Support paket omogućuje da izaberete više defanzivne bonuse koji će pomoći vašem timu, poput opcije da postavite vreću balističkih prsluka svom timu za korištenje.

Također, brojač killova, odnosno postignuća, se standardno resetira kad umrete ako ste izabrali ofanzivniji Assault paket, dok nastavlja zbrajati postignuća čak i nakon smrti ako ste izabrali više defanzivan Support paket, čime ovaj paket postaje očiti izbor za nove igrače s manje skilla te iskustva. Treći 'udarni paket' nadovezuje se na tri perka koja uvijek imate na raspolaganju, pa pod imenom Specialist package nudi mogućnost da umjesto standardnih killstreak nagrada za svoja postignuća dobijete još par novih perkova. I u slučaju tog specijalističkog paketa morate ponovno sakupljati bodove nakon smrti za dodatne perkove.

Sve zajedno djeluje kao vrlo dobro smišljen novitet koji usitinu značajnije mjenja formulu multiplayera i način na koji razmišljamo o igranju i osvajanju postignuća. Možemo samo zamisliti kakvu razliku će ovi paketi napraviti u profesionalnim multiplayer mečevima gdje će primjerice Support paket, koji ne čini veliku razliku trenutno na javnim serverima, u rukama profesionalca možda biti krucijalan za pobjedu tima.

Gotovo je apsurdno koliko vas ova igra može hvaliti i nagrađivati za gotovo sve što činite...

Početni arsenal mogućnosti i oružja je dovoljan da se dobro uhodate u te novitete i lagano levelirate, no igrino sučelje (kojemu, usput rečeno, fali malo profinjenosti u dizajnu) konstantno vas podsjeća da ćete daljnjim igranjem otključati nova oružja i dodatke za njih, kao i perkove, pointstreak bonuse te embleme i titule. Gotovo je apsurdno koliko vas ova igra može hvaliti i nagrađivati za gotovo sve što činite. Sa svim tim sadržajem za otključati i vrlo brzim leveliranjem, svaki meč završiti ćete s osjećajem da ste nešto postigli, a to je odlično. Čak i kad ne postignete ništa jer ste se uključili u neki meč pred sam kraj, igra će vas prozvati igračem koji je proveo najviše vremena na najvišoj točki mape, ili nešto slično tome.

Još tu ima promjena poput toga da svako oružje koje koristite sada ima svoj način napredovanja zajedno s posebnim "vještinama" za oružja i dodacima koje otključavate kako napredujete s jednim tipom oružja.

Engine u multiplayeru još značajnije pokazuje svoje godine sada kada nema skriptiranih sekvenci koje dimom, prašinom i manipulacijama kamere pokušavaju zamaskirati starost tehnike iza svega. Unatoč tome servira vam savršeno fluidnu igru koju mogu ugodno igrati i vlasnici već zastarjelih konfiguracija, a koja opet izgleda relativno dobro, što je odlično. Dapače - ta fluidnost je u ovom slučaju još bitnija. Na konzolama se igra tako vrti na konstantnih 60 sličica u sekundi, dok ta brojka na PC-u može naravno biti i veća. PC gamerima će zasigurno smetati nemogućnost namještanja FOV postavke u igrinim opcijama, nešto što smo mogli činiti u Treyarchovom Black Opsu pa nam zaista nema logike da su odlučili ukloniti tu mogućnost u ovoj igri.

Igrin matchmaking sustav u većini slučajeva radi svoj posao vrlo dobro. Nije bez frustrirajućih momenata kada vas ubaci pred kraj nekog meča nakon što ste čekali minutu-dvije da vas bilo gdje spoji, ali prema našem iskustvu to su vrlo rijetke situacije. Tu su također i opcionalni dedicated serveri koji su ovdje unranked tipa, što će opet - nekim PC gamerima smetati. Call of Duty Elite, servis koji služi kao društvena mreža i alat za praćenje statistika činio se kao odlična ideja prije nego je zapravo postao dostupan. Da se razumijemo, i dalje se čini takvim, no nismo ga mogli zapravo isprobati jer u PC verziji još nije dostupan, a čak i na PlayStationu 3 i Xboxu 360 pokazao se kao poprilično nestabilan u prvim danima nakon izlaska.

Dok mape, kao što smo naveli, svojim dizajnom insinuiraju na brzu akciju, određeni balans u toj brzini postignut je nešto sporijim trčanjem na koje utječe težina oružja koje nosite. Takve manje promjene i slične detalje Modern Warfarea 3 uočiti će doduše samo Call of Duty veterani koji već poznaju svaki aspekt prijašnjih igara. Njima će se možda ova igra i činiti kao značajno drugačije Call of Duty iskustvo. Većini će gamera, vjerujemo, cijelo iskustvo djelovati kao mnogo već viđenih elemenata s jeftinim novitetima koji više djeluju kao reciklirane ideje u novom ruhu. Kako god gledali na to, mislimo da je sasvim realno reći da multiplayer i ovaj put nudi zabavno i dugotrajno iskustvo - jedno kojem fali prave inovativnosti, ali i jedno koje se, baš poput prethodnika mu, na svoj malo drugačiji način, trudi držati vas angažirane i zabavljene dok napredujete po levelima i ciljate glave.

ZAKLJUČAK

Zaključak smo na neki način već izrekli kroz određene rečenice u recenziji, a na kraju se opet vraćamo na ono "sve je isto". Nemamo tu što okolišati - Modern Warfare 3 svakako je bogat sadržajem u singleplayer, co-op i multiplayer komponentama, kontrole su jasne i precizne, model napucavanja odličan, modovi zanimljivi i osjećaj postignuća snažno izražen. Sve zajedno rezultira odličnom FPS zabavom. Problem je što je vrlo sličan oblik svega navedenog dostupan i u prošlogodišnjem Black Opsu, pa i u prijašnjim Modern Warfare igrama.

One su sada kao malo starije igre značajno jeftinije od ovog potpuno novog AAA naslova pune cijene, pa se zbog tog manjka inovativnosti u Modern Warfareu 3 ističe pitanje isplativosti kupnje. Osim toga, PC verzija jasno se ističe kao najgora inačica igre s par iritantnih detalja koji djeluju kao da igra nije pažljivo portana na PC. Iako je fluidnost gameplaya odlična stvar za multiplayer, zastarjelost enginea u smislu grafike najsnažnije se osjeti upravo na PC-u, a razočarava i nedostatak stvari poput FOV opcije te podrške za Call of Duty Elite.

Call of Duty veteranima ovakve stvari vjerojatno neće pretjerano smetati, a kao ljubitelji serijala uživati će u novim modovima, mapama i prilagodbama u načinu napredovanja, jer one zapravo i predstavljaju pomak na bolje. Ni najveći fanovi neće biti slijepi na neke očite mane, ali nedostatak inovativnosti i stvari poput boljeg enginea neće ih zanimati, jer na kraju krajeva - upravo ovakvu igru su i tražili. Ako vi niste jedan od tih, ako vam se sve opisano u ovoj recenziji ne sviđa, imate sreće - ovo je jedna od najbogatijih godina u povijesti industrije. Sigurno ćete naći nešto za sebe.

Adobe Flash Player not installed or older than 9.0.115!

www.hcl.hr

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Prikaži/Sakrij formu za unos